|
Prije dvije godine na tržištu je očajnički nedostajalo luksuznih kuća za iznajmljivanje. Sada ih je, pak, previše, jer se više ne traže!
Lijepi primjerci arhitekture, kuće od petstotinjak kvadrata, s vrtovima od tisuću do dvije tisuće kvadrata, s bazenima, teretanama, kupaonicama uz svaku sobu i prekrasno uređenim vrtovima popunile su oglasnike agencija. Iznajmljuju se za četiri, pet ili više tisuća eura, no stranaca spremnih izdvojiti toliko novca nema. Tržištem vladaju luksuzni stanovi od 200 i više kvadrata s vrtovima koji se iznajmljuju za 3000 eura ili manje, smješteni na lokacijama bližima gradu i uz dostupnije ulice.
Strani menadžeri, niži diplomati i osoblje raznih stranih institucija dolaze u Zagreb sa skromnijim budžetima za najam, pa im kuće u podsljemenskoj zoni za 5000 eura nisu dostupne. Istovremeno, te kuće opet nisu odgovarajuće za smještaj ambasadora ili njihovih prvih tajnika, dakle ljudi kojima posao i pravila njihovih zemalja diktiraju način života i sigurnost. Naime, uglavnom nemaju dobar pristup. Strme ulice, gdje se dva automobila jedva mimoiđu ili se čak jedan mora vraćati unatrag, nisu dobra adresa za rezidenciju i diplomati u njih ne mogu ići.
Njima je propisano kako treba izgledati i pristup do njihove kuće, a ne samo kuća. Ne mogu organizirati otmjeno primanje za 50 uzvanika koji će se jedva probiti do njihove rezidencije. S druge su strane nakrcane luksuzom koji se uopće ne traži i koji najmoprimci ne žele platiti. Ili imaju previše staklenih stijena pa ne zadovoljavaju sigurnosne kriterije.
Za luksuznim je stanovima, s druge strane, velika potražnja i brzo se iznajmi svaki koji pak zadovoljava kriterije. No, takvi nisu svi koji se oglašavaju kao luksuzni.
- Najvažnije je uskladiti površinu i sobnost, što znači da na sto kvadrata ne može biti četverosobni stan nego najviše trosobni. Četverosobni mora imati od 150 do 200 kvadrata i takav će unajmiti obitelj s jednim djetetom, kojoj treba dnevna, spavaća, radna i dječja soba - kaže Marina Mihaljinac iz agencije Zagrebwest.
Stanovi s puno soba na malo kvadrata više se ne mogu iznajmiti, ali niti prodati, kažu u agencijama. Isto tako, bogati klijenti traže stanove u zgradama s dobrim pogledom, a ne u preizgrađenim novim naseljima. Traže dva do tri garažna mjesta i još uz njih osiguran parking za goste. Ali, zato ne traže masažne kade, saune, tzv. pametne stanove, ne žele plaćati taj nepotrebni luksuz jer on nije niti predviđen njihovim budžetom. Traže, ukratko, udobnost i praktičnost.
Ni takvih stanova nema puno jer je lakomost investitora pretrpala parcele na kojima se gradilo. Ma kako lukzusno opremili stanove tehnologijom i materijalima, ne nude onaj najvažniji luksuz - prostor, kako u stanovima, tako ni oko njih.
Tako je i na primjeru luksuznih nekretnina hrvatski, a posebno zagrebački, urbanizam pao na ispitu. Istina, novi zakon propisuje potrebnu širinu ulice, ali kuće koje su sada na tržištu građene su prije njegova donošenja. Dozvole su izdane u vrijeme kada pristup nije bio presudan i kad se podsljemenska zona sistematski zakrčivala otmjenim građevinama uz ceste koje kao da vode do nekog podvelebitskog zaseoka. Gradile su se stambene zgrade optočene granitom i rostfreijom te premrežene raznim tehničkim novitetima, ali bez parkirališta i udaljene tek nekoliko metara od susjednog prozora.
A to nije luksuzno stanovanje, to je samo luksuzni izgled. Stranci na to ne padaju, a čini se da i domaći kupci kreću u potragu za otmjenim mjestom za život s drugačijim kriterijima nego prije nekoliko godina. |
