Ako ste došli u Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u vašem mjestu ili gradu i zatražili - preslik povijesnog zemljišno-knjižnog uloška za neku stambenu ili stambeno-poslovnu zgradu, koja ima desetak stanova i po koji poslovni prostor - a sagrađena je, recimo 1894.g. - našli ste se u situaciji da u rukama držite nekoliko velikih izlizanih listova, (formata A-3) ispisanih tintom, s najmanje desetak različitih rukopisa, počesto jedva čitljivih. - I čega ste se tog momenta najprije sjetili? Sjetili ste se, ni krive ni dužne, jedne povijesne okrunjene glave - Carice Marije Terezije. Prva pomisao koja vam je došla u glavu jeste - Pa, to su knjige koje je ustrojila još Carica Marija Terezija. Kako to izgledaju? Stare su valjda tristo godina!?

U originalu mora da su pune neke memle, crvotočne i sl. Pri tom ste okrenuli par stranica i na jednoj primijetili da je rukopisno, isto tako tintom, izvršen zadnji upis nekog stana i sl. 2003. g. Tog momenta vam je kroz glavu prostrujala misao - pa zaboga zar mi još uvijek vodimo zemljišne knjige kao u vrijeme Marije Terezije!? I zacijelo ste jednim dijelom u pravu, a jednim niste! Pa ste se i dodatno upitali – Pa dobro gdje je ta naša moderna elektronika?!

Ali povijesni zemljišno-knjižni uložak vam je i dalje u ruci. Niste nikada razmišljali da u rukama držite istovremeno i neoborivi dokument koji govori o sudbini, ne samo predmetne stambeno-poslovne zgrade, već i o sudbini njenih vlasnika. Ponajprije nekadašnjih, davno umrlih, nestalih, a možda i pogubljenih. Te sudbine se mogu vrlo jasno očitovati, čitajući među recima. A isto tako iz dokumenta se mogu očitovati i povijesna zbivanja, političke turbulencije kroz koje je prolazila zgrada najprije sa svojim pravim vlasnicima, pa sa nazovi "vlasnicima", te s onima koji su postali njeni djelomični vlasnici kao nositelji stanarskih prava - otkupom svojih stanova. Čitajući redoslijedom Vlasnički list "B" naići ćemo, primjerice, da su još početkom dvadesetog stoljeća njeni vlasnici bili Edita i Ladisalav P., da su ih potom naslijedili njihovi sinovi David, Moša i njihova kći Estera. Svaki na 1/3 idealnog dijela. Da se potom vlasništvo zgrade upisane u listu "A" na zamolbu Državne riznice upisuje kao "Vlasništvo NDH" (što bi se dalo iščitati da su pravi vlasnici netragom nekud nestali. Potom čitamo da se provodi rješenje kojim se uspostavlja prijašnje gruntovno stanje koje je bilo prije provedbe rješenja pod brojem Z-2992/42, dakle vraća se vlasništvo Davidu, Moši i Esteri, (ali obzirom da ih više nema ili su odselili u daleke zemlje) odmah se ujedno rješava da se zgrada upisuje kao "društveno vlasništvo" po tom i tom osnovu. U nekim ćemo ulošcima naći i upis nacionalizacije zgrade i izdvajanja iz nacionalizacije ponekog stana nekom knjižnom ili vanknjižnom vlasniku i sl. Nakon toga "šetnja" tih stanova od jednog do drugog vlasnika. Upisani su i neki vlasnici stanova koji su svoje stanove otkupili temeljem stanarskog prava. Tu se može naći i rješenje kojim se izdvaja dio čestice za potrebe izgradnje trafostanice ili za potrebe proširenja pločnika i sl. Može se pronaći i rješenje o upisu nadograđenog dijela zgrade na investitora i sl. Odmah iza toga je vidljiv i neki noviji upis kojim s provodi - rješenje o povratu imovine bivšim vlasnicima (poslovni prostor i neotkupljeni stanovi). U nekim ulošcima naći ćete i tekst "Temeljem rješenja o konfiskaciji upisuje se nekretnina kao društveno vlasništvo što znači da je osuđenom vlasniku sudskim putem oduzeta imovina,jer mu je izrečena, kao sporedna, mjera - konfiskacija cjelokupne imovine, a kao glavna kazna - odrezana mu je smrtna kazna (i to odmah izvršna). Već sutradan ujutro, nakon "suđenja" prostrijeljena mu je glava, negdje u nekom šumarku zajedno s još nekoliko drugih njegovih sukrivaca "narodnih neprijatelja" koji su također imali svoju imovinu i bili upisani u zemljišne knjige kao njeni vlasnici, a sada sve postaje "društveno vlasništvo" i predaje se na upravljanje Rajonskom Narodnom odboru Grada Zagreba, Donji Grad. A u list "C", tog istog povijesnog zemljišno-knjižnog uloška, da posebno i ne zavirujemo. Tamo se spominju neke banke, štedionice i sl. Spominju se krediti za kupnju ili izgradnju te nekretnine. Spominju se hipoteke i njihovo brisanje. Razna založna prava i sl. a nigdje se ne spominju ljudske sudbine, koje su bile tako nesmiljene a mogu se iščitati između redaka. Mogu se indirektno iščitati gotovo iz svakog dokumenta koji se navodi - i brojem i datumom, i s napomenom da je odložen u zbirku isprava. A u zbirci isprava, kao što su znali netragom nestati i sami vlasnici, mnogih dokumenata jednostavno - nema. I oni su nestali tko zna pod kojim okolnostima. Ali život ide dalje i na njegovu pozornicu dolaze novi glumci - nove ljudske sudbine. Novi i novi zemljišno-knjižni upisi, nove hipoteke ..."

izvor: odisej.hr