|
Za razliku od “invazije” ruskih investitora, koji su pretprošle i prošle godine kupovali nekretnine u Herceg Novom, na takav način enormno povećavši cijenu stanova, koji su postali nepriuštivi za domaće kupce, ove godine trgovina nekretninama gotovo da je stala.
Mnogi prodavci stanova, kao da i dalje iščekuju nekog bogatog Rusa, koji neće pitati za cijenu stana, kuće ili zemljišta, pa se i dalje tvrdoglavo drže prošlogodišnjih cijena po kvadratnom metru, koji se za staru gradnju kreću i do 1.600 eura.
Neki polako shvataju da je veliki talas trgovine nekretninama, koji je omogućio da se pojedini vlasnici, naročito zemljišta na Luštici, enormno obogate, prošao, pa polako spuštaju cijene, ali i dalje oprezno i ne u takvom iznosu koji bi domaćem interesentu omogućio kupovinu stana ili zemlje.
Oni investitori, koji su smatrali da će unosan biznis gradnje i prodaje biti nastavljen i tokom ove godine, te gradnju apartmana namijenjenih tržištu započeli lani, a završili početkom ove godine, polako shvataju da su se prešli u računici.
Naime, stanove više nema ko da kupi. Rusi su kupili ono što su željeli, i sada, ili osnivaju vlastite agencije za prodaju nekretnina, ili naprosto prodaju ono što su kupili, mahom svojim sunarodnicima, objavio je list Dan.
Sve češće se na taze izgrađenim objektima, kod kojih je poznato da su apartmani već kupljeni, nailazi na oglase za njihovu prodaju, odnosno preprodaju. U hercegnovskim agencijama za promet nekretnina komentarišu, da su im posao praktično preuzeli njihovi nekadašnji kupci zemljišta ili stanova. Oni, osim što osnivaju vlastite agencije, između sebe kupuju i preprodaju iste, dok opet drugi, marljivo grade, oglašavajući prodaju i prije započetih radova.
Kao primjer se može navesti ruska kompanija, koja je pripremila teren za gradnju velikog broja apartmana u Kumboru, ali i mnogih kupaca zemljišta na Luštici, na kojoj usljed nedostataka urbanističkih planova, još uvijek nije počeo građevinski bum. Zemlja na ovom poluostrvu neprestano mijenja vlasništvo, a vlasnici usljed netransparentnog procesa kupoprodaje, uvijek ostaju van domašaja javnosti,piše Dan.
Druga strana medalje je da su čitavi kompleksi apartmana u Baošićima, Kumboru, Igalu ili Sutorini, koje su gradili domaći investitori, ostali neprodati, pa se isti dovijaju na različite načine, da ih prodaju.
Oni to čine na način spuštanja cijene, koje su se lani i preklani kretale od 3.000 do čak 5.000 eura, na 1.600 do 2.500 eura, ili sklapajući ugovore sa bankama, koje postaju žiranti zainteresovanom kupcu.
Uprkos ovim, nazovimo povoljnostima, običan građanin se zbog niske platežne moći, krajnje nepovoljnih kredita, ali i straha od prelivanja svjetske recesije u domaće vode, i dalje ne odlučuju za rizik kupovine krova nad glavom.
S druge strane, događa se paradoksalna situacija, da se u Herceg Novom i dalje nemilice gradi, a broj izdatih građevinskih dozvola, premašuje onaj od prošle godine.
Naime, Opština Herceg Novi je u prvih šest mjeseci izdala za 35 odsto više građevinskih dozvola nego lani.
Da ruskog talasa više neće biti, te da se on iselio na jeftinije destinacije, poput Albanije, već je gotovo svima jasno.
Inostrani kupci, za koje se uglavnom špekuliše da su kupovinom velikih kvadrata zemljišta, naprosto “oprali novac”, budući da ništa od obećanog nisu realizovali, odletjeli su u “toplije” krajeve, gdje se mogu nesmetano baviti londerijom.
Ostaje pitanje, za koga se onda toliko gradi.
Običan građanin vjeruje da će uskoro ipak doći vrijeme, da će prodajom većeg stana, moći da kupi dva manja u novogradnji, ili ga naprosto zamijeniti, kao što se nekada radilo.
Do tada, im ne preostaje ništa, do da čekaju povoljan vjetar za svoje osiromašene novčanike, baš kao i okončanje procesa preprodaja, a investitorima da “smanje gas” kod prodaje stanova u novogradnji, kod koje cijena često ne odgovara kvalitetu gradnje.
|
