|
Luksuz bez dizajnerskih lukova i kiča |
|
|
|
|
Wednesday, 03 December 2008 |
|
Nekada je arhitekt investitora prvo pitao koliko želi uložiti novca u kuću, a veličinu je stana određivao broj stolica oko stola za blagovanje. Nedavno dovršene stambene zgrade na zemljištu bivše vile Arentz u Opatiji arhitekta Gruje Golijanina, prostornom su i oblikovnom koncepcijom na tragu tih važnih pretpostavki. Jer ovdje se ne radi samo o broju kvadrata, nego prije svega o dobrome stanovanju.
Stanovi su raskošni, ali i skupi. Svaki stan posjeduje zasebnu komoru s energetskim
blokom, podno grijanje i stropno hlađenje s mogućnošću ugradbe kamina u dnevni boravak, prvoklasne parkete i keramičke pločice, staklene stijene od poda do stropa, rolete i tende s automatskim upravljanjem, spavaonice s vlastitim kupaonicama.
Osim toga, svaka kuća ima dizalo, a neki stanovi i vlastito dizalo, čime se ostvaruje izravan pristup iz stana u zajedničku podzemnu garažu. Najmanja zgrada od tri kuće vila je s dva stana uz samu obalu. Gotovo schinkelovske klasičnosti, naslanja se u dispoziciji fasada na opatijsku tradiciju historicističkih vila s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kada bečki arhitekt i profesor Carl Seidl podiže brojne građevine, što će zimovalištu podno Učke podariti prepoznatljiv ugođaj. Zapravo, to je kompaktni volumen jednostavnih linija, akcentuiran s dvije bočne pergole u obliku tornjića i središnjim staklenim izbočenjem. Uzgon zakošenih staklenih ploha završava poligonalnim krovom kao kapom dnevnoga boravka. Ta ekspresionistička gesta naglašava piano nobile koji se poput zapovjedničkoga mosta kakvog cruisera otvara vizurama Kvarnera. Narativnost i figuracija ovdje imaju funkciju dijaloga s postojećim vilama na obali, ali su istodobno i u skladu s razmišljanjima uglednoga berlinskog arhitekta Hansa Kollhoffa.
Stražnja dva volumena puno su veća i imaju 12 i 14 stanova. Snažniji volumeni kao elementi cezure i gradacije prostora, sastavni su dijelovi opatijske panorame. Štafažom kuća, odnosno postupnim vertikalnim i horizontalnim smicanjem, ali i pozicioniranjem ostakljenih
lođa na uglove, cijeli se ansambl doima fluidnije i dinamičnije. Iako zadržavaju klasičnost u smislu trodijelne podjele fasadnoga platna, pročelja su obrađena sasvim apstraktno.
U duhu su klasične moderne s oštro urezanim otvorima u tijelo kuće. Fasade su uravnotežene, ali ne i statične, meierovski su čitljive i pregledne, a njihova vanjština ostavlja sugestivnu dinamiku kojoj je geometrija određujući faktor.
Projektant Grujo Golijanin odbacuje maskeradu i mimikriju. Zadatku pristupa odlučno i znalački. I premda i ovdje nalazimo iznuđene poteze, kuće nisu zagušene diznijevskim plaštom lukova i vijenaca, kupa i kanalica. Skrojene su prema načelima suvremenoga života, bez usitnjenih i zbijenih okvira lažnih istarskih motiva. Kamena je obloga od travertina u modulu, tipizirana i postavljena na tehnološki prihvatljiv način kao ventilirana fasada.
Staklene balkonske ograde pridržavaju snažni vijci, pa stvaraju čipkastu igru linearnih ukrasa što govori da ornament proizlazi iz funkcije. Važna je činjenica i da su konstrukcijski rasponi od sedam i pol metara nositelji prostorne i oblikovne strukture.
|
