Vijest o gradnji POS-ovih stanova te ideja da će više od 10.000 ljudi moći kupiti stan u novim suvremenim naseljima, i to po cijeni upola nižoj od tržišne, početkom dvijetisućite izazvala je oduševljenje javnosti.

 Tadašnji, kako su ih nazivali Čačićevi stanovi nailazili su na odobravanje političara, lokalnih zajednica, građevinara, arhitekata, a posebice građana koji su jedva čekali jeftine kvadrate. I, zaista, POS je pokrenuo dotad ratom uspavano građevinarstvo, unio novi standard javnih urbanističkih i arhitektonskih natječaja te brojnim mladim arhitektima dao priliku da sagrade svoje prve projekte te da otvore svoje arhitektonske urede i započnu svoju karijeru. No sada, kada je većina naselja dovršena te kada se većina ljudi uselila u svoje stanove, vidljivi su propusti takvog planskog, ali prebrzog planiranja i realizacije.

Prvi problem je niska razina izvedbe, koja se zbog kratkih rokova i tko zna još čega, vrlo teško kontrolirala. Drugi problem je neiskustvo i ambicioznost mladih arhitekata koji ponekad nisu znali “iskontrolirati kuću“, a možda i najveći problem je što se nije baš sve gradilo po planovima, tako da su mnoge javne zgrade, vrtići, škole, ambulante, kulturni centri i slični javni sadržaji prilično kasnili u odnosu na stanove i stanari su useljavali u naselja spavaonice. No, čini se da to nije problem samo POS-a nego svih novoplaniranih naselja nastalih nakon 2000. godine.

S tim se i slaže dr. sc. Ivan Mlinar, profesor urbanizma na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koji je prošli tjedan u Društvu arhitekata Zagreba održao predavanje o zagrebačkim stambenim naseljima planiranim nakon 2000. godine.

- Jedan od problema je što su javni urbanistički natječaji za stambeno naselje Špansko - Oranice i također tada još POS-ovo naselje Sopnica - Jelkovec u Sesvetama organizirani istodobno. Zbog toga se na natječaje nisu mogli prijaviti svi zainteresirani arhitekti jer je fizički bilo nemoguće ta dva natječaja istodobno napraviti - kaže Ivan Mlinar. Sličan problem dogodio se kada je zagrebačka gradska uprava organizirala javne natječaje za Podbrežje, Blato, Munju, Borovje - Tigrove i Borovje - Savicu, kada su se natječaji nizali jedan za drugim.

Da nije bilo razloga za takvom žurbom potvrđuje podatak da se u realizaciju Španskog - Oranica krenulo odmah nakon natječaja, a realizacija Sopnice - Jelkovca čekala je nekoliko godina te je naposljetku započeta tek prije dvije godine, i to ne više kao POS-ov projekt, nego kao “zagrebački model stanogradnje”, tzv. Bandićevi stanovi. Podbrežje, Blato i naselja u Borovju i na Žitnjaku za sada ne idu u realizaciju, a pitanje je hoće li se to dogoditi sljedeće godine.

- Sopnica - Jelkovec je naselje koje, osim 2733 stana, ima sve popratne sadržaje poput škola, vrtića, bazena, trgovačkog centra, tržnice, kulturnog centra, ali s obzirom na to da je na mjestu bivše svinjogojske farme, nisam siguran da je svojom prostornom kvalitetom najpogodnije za život - kaže Ivan Mlinar, objašnjavajući kako je to problem i većine ostalih novoplaniranih naselja.

Problem s lošom lokacijom zasigurno nema naselje Vrbani III, jedino naselje za sada građeno isključivo privatnim kapitalom. Naime, stanari Vrbana III kao najveći svoj problem zasigurno vide problem s vodom, no izuzmemo li to, problem je tog naselja što je preizgrađeno, što se nisu poštovali planovi te je jako puno zgrada “naraslo“ za kat ili dva više od planiranog, a Grad i lokalna zajednica nisu pratili tempo privatnog kapitala pa u naselju u potpunosti nedostaju javni sadržaji.